Prve godine su joj bile teske, posto nije imala majku koja joj je bila oslonac u svemu. Tokom 4. godine Akadmemije, dobila je staziranje u brodogradilistu Utopii Plantii, gdje je pilotirala shuttleom koji je prevozio od stanice do broda i natrag. Za tog vremena je upoznala kapetana Tombosa, koji ce kasnije dobiti zapovjednistvo nad novim brodom klase Nebula, USS Tripoliem. Niti godinu dana nakon njezinog premjestaja na Utopiu Plantiu, dobiva prekomandu na Starbase 316, kao casnik za upravljanje prometom. To joj je bio jedan od zatupljujucih poslova. Srecom, kada je USS Tripolio bio spreman za polijetanje, kapetan Tombos je trazio nju da bude Chief CONN Officer. Uslijedila je petogodisnja misija blizu Neutralne zone, tako da Susan nije bila nijednom na Zemlji u tom razdoblju. Iako je imala dobar odnos s kapetanom i ostatkom posade, nikad nije nasla prijatelja medju njima. Stovise, uvijek bi se radije zabavljala citajuci knjigu ili trenirajuci u holodeku.
Kako je oduvijek tezila ka boljemu, cim se Tripoli vratio sa petogodisnje misije, Susan je polagala zapovjedne ispite i otisla na Deep Space 5 kako bi stazirala za prvog casnika. Nakon godinu dana se vratila na Tripoli kao Executive Officer, posto je bivsi XO dobio zapovjednistvo nad svojim brodom. Tu je sluzila sljedece 3 godine nakon cega je dobila promaknuce. Sljedece godine je dobila privremeno zapovjednistvo nad USS Vertigom, Saber klase. Prilikom povratka sa misije sa Vertigom, promovirana je u cin kapetana i prebacena u Starfleet HQ u administraciju, gdje je radila 5 mjeseci prije nego je 2381. godine prebacena na Sion Porta Station kao zamjenik Commodore Dieselu. Nakon nestanka Commo. Diesela, preuzela je zapovjednistvo nad stanicom dok nije dosla Commodoreova zamjena.

Ivanova je jako tvrdoglava osoba. Svojom inteligencijom i snaznom voljom ce napraviti ono sto si zacrta, pa makar to nekad znacilo i zaobici neka pravila. Ima ponekad pesimistican pogled na situaciju oko sebe, sve s dozom sarkazma i ironije. Nista joj nije smijesno, uvijek je mrtva-ozbiljna, ali sa svojim sarkasticno-ironicnim dosjetkama moze ili zateci sugovornika i totalno ga potuci ili natjerati ga da se previja po podu od smijeha. Kako bilo da bilo, u oba slucaja ostaje totalno ozbiljna.

Susan je naucila biti prepustena sama sebi. Otkako joj je umrla mama, naucila je zadrzati svoju tugu i samocu za sebe. Cak i kada joj je otac, zadnji clan obitelji umro, zatomila je osjecaje, obrisala suze i krenula dalje.

Fizicki Susan izgleda autoritativno; drzanje joj je uvijek uspravno, a kosa uredno svezana u rep. Dok stoji, uvijek drzi ruke za ledjima.